Kada se govori o penzijskom sistemu, često se spominju takozvana tri stuba penzijskog sistema: 
•
Prvi stub je obavezno državno penzijsko osiguranje koje funkcioniše po principu tekućeg finansiranja. Uplaćeni doprinosi na teret poslodavca i zaposlenih u PIO fond se isplaćuju u vidu penzija sadašnjim penzionerima.
•
Drugi stub je obavezno dopunsko privatno penzijsko osiguranje u kome se deo obaveznih doprinosa koji idu u državno penzijski fond usmerava u privatni penzijski fond, tako da zaposleni ostvaruju pravo na dve penzije, državnu i privatnu.
•
Treći stub je dobrovoljno penzijsko osiguranje koje je daje mogućnost svim građanima, bez obzira da li su zaposleni ili ne da izdvajanjem dodatnih penzijskih doprinosa na lične račune u budućnosti obezbede dodatnu penziju.
U Srbiji je do početka primene Zakona o dobrovoljnim penzijskim fondovima i penzijskim planovima 1. aprila 2006. godine, postojao samo tzv. prvi stub, a primenom ovog zakona uveden je treći stub. O eventualnom uvođenju drugog stuba još uvek nema pouzdanih informacija.
Obavezno državno penzijsko osiguranje u Srbiji danas karakteriše nepovoljan odnos broja zaposlenih i penzionera koji ima za posledicu kontinuirani deficit PIO fonda od oko 40% koji se finansira iz budžeta. Na relativno mali iznos izdvojenih sredstava za penzije takodje utiče i visoka stopa nezaposlenosti i česta praksa pojedinih poslodavaca da prijavljuju svoje zaposlene na takozvani “minimalac”.
Visoka prosečna starost stanovništva u Srbiji od 40,3 godine po čemu smo na 5. mestu u Evropi uz nisku stopu nataliteta dodatno negativno utiče na odnos broja zaposlenih i penzionera u budućnosti i samim tim iznos raspoloživih sredstava za penzije budućih penzionera.
Sadašnja prosečna penzija iznosi oko 58% prosečne plate ili oko 240 EUR. Planirane reforme penzijskog sistema predviđaju smanjenje prosečnih penzija u budućnosti u odnosu na prosečne plate.
Iz svih gore navedenih razloga pristupanje dobrovoljnom penzijskom fondu može biti jedna od najznačajnih odluka danas za obezbeđenje zadovoljavajućih prihoda u budućnosti i očuvanje ili unapređenje životnog standarda po odlasku u penziju.