Šta je obveznica?

Obveznica je hartija od vrednosti kojom se njen izdavalac (emitent) obavezuje da će licu koje je naznačeno na njoj ili donosiocu iste (zavisno da li se radi o obveznici na ime ili donosioca) isplatiti iznos koji je naveden na njoj (nominalnu vrednost obveznice) i platiti kamatu za određeni vremenski period.
Vlasništvo nad njima se stiče ispunjenjem obaveza u novcu.

Iz čega se obveznica sastoji?

Svaka obveznica se sastoji iz plašta i kamatnih kupona. Prvi deo sadrži osnovne podatke o obveznici kao što su oznaka da je ta hartija od vrednosti obveznica i koja je vrsta obveznice, naziv i sedište emitenta, naziv i sedište kupca ili pak oznaku da glasi na donosioca, iznos na koji glasi obveznica (nominalnu vrednost obveznice), visinu kamatne stope, datum i mesto plaćanja kamate i glavnice (nominalne vrednosti), mesto i datum izdavanja, ime garanta (ako je obveznica garantovana, procenat učešća u dobiti (ako je to učešće predviđeno), oznaku serije i kontrolni broj obveznice, faksimil potpisa ovlašćenog lica i pečat emitenta. Kamatni kuponi sadrže pak, osnovne podatke o samoj isplati kamate: oznaku serije i broj kupona, visinu kamate, datum dospeća, mesto, datum i način plaćanja kamata kao i potpis ovlašćenog lica i pečat emitenta. Ovaj drugi deo obeveznice je značajan zato što vlasnik odnosno imalac obveznice isti mora pokazati emitentu, zajedno sa plaštom, kada dođe vreme za naplatu kamate.

U skladu sa postojećom regulativom, emitent može da, umesto štampanja obveznice, izda potvrdu koja bi sadržala iste elemente kao i plašt obveznice s tim što ona onda mora biti overena od strane banke kod koje emitent ima otvoren depo račun.

Po čemu se obveznice razlikuju od akcija?

1. Vlasnici odnosno zakoniti imaoci obveznica su kreditori preduzeća emitenta, a ne njegovi vlasnici

2. Obveznice kao hartije od vrednosti dospevaju posle određenog vremena i tada ih emitent mora otkupiti od njihovog imaoca po njihovoj nominalnoj vrednosti. Akcije pak, nemaju rok dospeća i mogu ostati neisplaćene sve dok postoji preduzeće emitent. Naravno, to ne znači da će novac koji je njihov imalac dao prilikom kupovine, ostati “zarobljen” sve do prestanka postojanja preduzeća. Naprotiv, vlasnik može da ih proda po njihovoj tržišnoj ceni u onom trenutku za koji se on sam odluči i tako da dođe do potrebne gotovine.

3. Kamata, kao prihod od obveznica, predstavlja ugovornu obavezu emitenta. To znači da je on mora isplatiti. U protivnom slede sankcije – prinudna naplata. Dividenda pak, kao prihod od akcija ne predstavlja pravnu obavezu emitenta, sve dok je upravni odbor akcionarskog društva zvanično i ne objavi

4. Bitna karakteristika kamate je i ta što je ona unapred ugovorena, dok iznos dividende koji će biti isplaćen zavisi od ostvarenog poslovnog uspeha. To znači da ona može biti i znatno viša od kamate, ukoliko akcionarsko društvo uspešno posluje, ali i znatno niža u slučaju lošeg poslovanja akcionarskog društva - emitenta.

5. Pravo kontrole akcionarskih društava predstavlja jedno od osnovnih prava vlasnika akcija, dok to pravo ne postoji kod kupaca obveznica

6. Ukoliko dođe do likvidacije ili bankrotstva akcionarskog društva tada vlasnici obveznica imaju prioritet u odnosu na vlasnike akcija u naplati svojih potraživanja iz likvidacione odn. stečajne mase.

Nominalna, knjigovodstvena i tržišna vrednost obveznice

Nominalna vrednost obveznice jeste ona vrednost koja je naznačena na samoj obveznici i koja će se isplatiti o njenom roku dospeća. Npr. ako je emitovana obveznica sa nominalnom vrednošću od 1.000,00 dinara i sa rokom dospeća od 10 godina to znači da će kupac istih, posle 10 godina, moći da naplati tih 1.000,00 dinara od emitenta. Naravno, to ne znači da on i ranije neće moći da dođe do gotovine koju je uložio kada ih je kupovao. On ih, naime, može prodati pre roka dospeća na organizovanom tržištu i ranije po tržišnoj ceni.

Knjigovodstvena vrednost obveznice jednaka je njenoj nominalnoj vrednosti i po njoj se obveznica evidentira u knjigovodstvu preduzeća emitenta.

Tržišna vrednost obveznice zavisi od kamatne stope koju ta obveznica donosi kupcu, ostalih investicionih mogućnosti kao i kupčevog uverenja da će emitent biti u mogućnosti da isplaćuje obaveze koje preuzima emitovanjem obveznica (da isplaćuje kamate kao i glavnicu). Teoretski, tržišna vrednost obveznica se dobija kao zbir sadašnje vrednosti kamata koje će se isplaćivati kupcu do roka dospeća obveznice i sadašnje vrednosti glavnice koja će se isplatiti po isteku perioda na koji je obveznica emitovana. Iskazano u vidu formule:

gde su

P – tržišna vrednost obveznice I - kamata koja se isplaćuje godišnje (vrednost kamatnog kupona) N – nominalna vrednost obveznice r – preovlađujuća tržišna kamatna stopa (tržišna stopa kapitalizacije) n – broj godina do dospeća obveznice

pri čemu bismo sa m označili broj plaćanja u toku godine.

Ukoliko je:

1. ugovorena kamatna stopa jednaka preovlađujućoj tada je tržišna vrednost obveznica jednaka njihovoj nominalnoj

2. ugovorena kamatna stopa manja od preovlađujuće, tada je tržišna vrednost obveznice manja od nominalne i za prodaju obveznica po takvoj vrednosti, na primarnom tržištu, se kaže da predstavlja prodaju uz tzv. diskont

3. ugovorena kamatna stopa veća od preovlađujuće tada je tržišna vrednost obveznice veća od nominalne i za prodaju obveznica po takvoj vrednosti, na primarnom tržištu, se kaže da predstavlja prodaju sa premijom.

Tržišna cena obveznice se iskazuje u procentima od njene nominalne vrednosti. Npr. ako se za obveznicu čija je nominalna vrednost 1.000,00 dinara njena tržišna cena označi sa 120 to onda znači da ona iznosi 1.200,00 dinara.

Izvor:  Komisija za harije od vrednosti

Ako želite postaviti pitanje ili komentirati članak kliknite na ovaj link:  Forum